Zaljev sv. Lavrentija
65°41′23.7″N 171°14′1.2″W / 65.689917°N 171.233667°W
Zaljev sv. Lavrentija (rus. Залив Лаврентия) je zaljev na istočnoj obali poluotoka Čukotke u Rusiji koji izvire na Beringovo more.
Geografija[uredi | uredi kod]
Lavrentijski zaljev se nalazi na istočnoj obali Čukotskog poluotoka, nekoliko kilometara jugozapadno od Beringovog prolaza, i otvara se prema jugoistoku. Dug je 43 kilometara, širok na ulazu 23 kilometara i sužava se na 1,5 kilometar. Prosječna širina je oko 8 kilometara, a najveća dubina 42 metara. Obale su vrlo strme, a vegetacija tipična za tundru. Na sjevernom dijelu nalaze se dva mala otoka, gdje se zaljev sužava tvoreći uvalu: otok Balka (остров Балка[α 1]) i otok Beneta (остров Беннета[α 2]). Na južnoj obali kod rta Hargilah nalazi se selo Lavrentija. Sljedeće rijeke utječu u zaljev: Kujymatavaam (Куйыматаваам) u malom zaljevu Melkovodnaja (бухта Мелководная), na dnu zaljeva sv. Lavrentija; te na sjeveroistočnoj obali Jekuljutenvuem (Эккулютэньвуеем) i Nunamavam (Нунамаваам). Stjenoviti rt Krigujgun (мыс Кригуйгун) dijeli na jugu Lovrijencijin zaljev od Mečigmenskog i označava ulaz u zaljev sa rtom Nunjamo (мыс Нунямо) na jugoistoku. Ostali mali rtovi unutar zaljeva su: Hargilah (Харгилах), Verhovskogo (Верховского), Skritji (Скрытый) na jugozapadnoj obali, te Indrenjusa (Индрениуса), Pesčanji (Песчаный), Pavlova (Павлова) i Pnakvij (Пнаквын) na sjeveroistočnoj obali. Na rtu Hargilah nalazi se selo Lavrentija, upravni centar rajona.
Historija[uredi | uredi kod]
U širem pogledu, Rusi su carstvu oko 1778. godine pripojili Čukotku, da bi se oko 1859./1862. spustili do Vladivostoka iskoristeći Kinesku krizu. No, većina naselja u ovom kraju će biti osnovano poslije Oktobarske revolucije, za vrijeme stvaranja Sovjetskog Saveza i u Staljinovoj eri.
Zaljev je prvi put posjetio Timofej Perevalov (Тимофей Перевалов) sredinom 18. stoljeća. Nekoliko godina kasnije – točnije 10. augusta 1778, na dan svetog Lovre – britanski kapetan James Cook ugledao je zaljev sa broda tijekom svog trećeg putovanja okolo svijeta i dao mu ime po svecu. Cook se iskrcao na nekoliko sati u zaljev i susreo neke od lokalnih Čukča, ali se nije u njemu zadržavao.[1] Ove krajeve su zatim 1791. godine istražili Joseph Billings i Gavril A. Saričev u ekspediciji pod pokroviteljstvom carice Katarine II. Saričev pri povratku objavljuje svoj „Geografski atlas” (1826). Detaljno proučavanje zaljeva je obavio 1828. godine ruski pomorac grof Fjodor Litke (Фёдор Петрович Литке).
Povezano[uredi | uredi kod]
Bilješke[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Cook's visit Arhivirano 2008-07-08 na Wayback Machine-u