Turcizam
Turcizmi ili orijentalizmi su usvojenice sa turskog jezika odnosno one riječi srpskohrvatskog jezika koje su u srednjem vijeku ušle u govor i pismo putem osmanskog turskog jezika.
Vidi detaljno u članku : Lista turcizama u srpskohrvatskom jeziku
Pojam: turcizmi[uredi | uredi kod]
Obično se kažu turcizmi ili orijentalizmi mada postoje dvojbe među stručnjacima o njihovom nazivu[1]. Turcizam ne implicira isključivo riječi izvornog turskog ili turkijskog podrijetla jer većina njih su usvojenice i u samom turskom jeziku, pretežito iz perzijskog, grčkog i arapskog jezika. Neke riječi su iz arapskog i/ili farsiskog tako da im je turski jezik služio kao vektor prenosilac[1], druge su izvorno turske, dakle srednjoazijske, dok postoje i prividni turcizmi, riječi koje su arapske ili perzijske, koje su ušle u srpskohrvatski ali putem drugih jezika (italijanskog, na primjer)[1] ili, još, postoje riječi koje su ušle u srpskohrvatski u turskom obliku ali su na primjer grčkog podrijetla[1].
No, svakako u baštini današnje štokavice one postoje, dnevno se upotrebljavaju, pa čak neke nemaju pravog sinonima[1]. Na primjer, prvobitne riječi koje su turcizmi su bakar, ili riječ boja za koju bi mogući sinonimi bili germanizam farba, ili latinizmi kolur, tinta i pigment, koji nam isto dolaze preko njemačkog. Boja se češće upotrebljava.
Turcizmi u štokavici nastaju u vremenskom rasponu što otprilike ide od 1389. do 1913. [2], kada je Osmansko carstvo imalo pokrajinu na Balkanskom poluotoku zvanu Rumelija; a obilježiti točan prostor je teško, prvenstveno zato što je jezik dinamičan ljudski fenomen, drugo, zato što je bilo brojnih seoba na prostoru između Dunava i Jadranskog mora, treće, zato što je taj prostor dugo služio kao pogranični pojas između dva carstva u ratnom stanju.
Vrlo su česti u štokavici koja se govori u Bosni i Hercegovini, tako da po običaju jedna osobina bosanskog govora su mnogobrojni turcizmi. Uprirođeni su i u hrvatskom[1], srpskom i crnogorskom govornom prostoru, mada se pojavljuju nešto manje na sjevernim djelovima Hrvatske. Vrlo ih malo ima u čakavskom i kajkavskom narjećju. U bivšoj Federativnoj Jugoslaviji i drugi jezici su imali turcizama (albanski, makedonski), a najmanje ih je u bilo u slovenskom i mađarskom.
Mnogi su turcizmi prihvaćeni u standardnom jeziku, neki su rasprostranjeni samo regionalno i dijalektalno, a neki su potisnuti iz upotrebe. Neki turcizmi nisu ušli u standardni jezik ili se osjećaju kao strane riječi.
Budući da turski sadrži glasove kojih u srpskohrvatskom nema, pri posuđivanju je došlo do nekih glasovnih promjena, koje se uglavnom svode na prilagođavanje turskih glasova ö, ü, ı kojih nema u srpskohrvatskom. Neke riječi su dobile nastavke da bi odgovarale srpskohrvatskim imenicama ženskog roda (npr. čarapa, kula, kutija, rakija).
Svojstva[uredi | uredi kod]
Među turcizmima vrlo često imamo turske sufikse –luk, –ci, –li koji su štokavski oblik za turske –lik, –çi, –li[3]. Usto vrlo često se pojavlja i perzijski sufiks –dār[3]. Drugi prepoznatljivi sufiksi su:
- –ak;
- –hana;
- –ija;
- –suz;
- –uk.
Turkolog Amina Šiljak-Jesenković ističe kako postoji broj riječi (kamiondžija, bezobrazluk) koje nisu turcizmi ali su dobile turski oblik sufiksa[4] tako da utjecaj turskog jezika na srpskohrvatski je u djelu i u morfologiji riječi, pa i na drugim lingvističnim razinama. Detaljnije o tome govori istraživanje Hanke Vajzović[4] (Orijentalizmi u knjizevnom djelu, 1999).
Broj turcizama[uredi | uredi kod]
U prvom izdanju Vukovog riječnika (1818) od 26.270 riječi bilo je oko 2.500 turcizama[5][6] (~9,5%) a u drugom izdanju (1852) u kojem po procjeni je bilo 40.000 riječi, turcizmi su bili oko 3.700[5][6] (~9,25%).
Orijentalista Olga Zirojević smatra da se u prošlosti upotrebljavao daleko veći broj – više od 8.000 – turcizama u srpskom jeziku nego danas[7][8]. Akademik Mirjana Teodosijević procjenjuje da je trenutno u upotrebi oko 3.000 turcizama u srpskom jeziku[8].
Prvi rječnik turcizama u Srbiji je napisao 1884. Đorđe Popović-Daničar i zvao se Turske i druge istočanske reči u našem jeziku. Knjiga sadrži oko 6.000 riječi.[9] Početkom 1930-ih je akademik Dušan Marjanović sastavio zbirku turcizama sa oko 5.000 riječi[9].
Prvi rad Abdulaha Škaljića izlazi 1957. godine (Turcizmi u narodnom govoru i narodnoj književnosti Bosne i Hercegovine) a 1965. se pojavljuje njegov čuveni rječnik Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku koji sadrži 8.742 riječi.[9][10]
Također Škaljić tvrdi da je današnjem govoru ostalo oko 3.000 turcizama[9].
U srpskom Semantičko-derivacionom rečniku se broji 1.131 turcizama[11] kojima je zabilježeno 5.272 derivata a 1.479 leksema nisu derivaciono razvijane, što ukupno čini 7.882 obrađenih riječi[11]. Po drugim istraživanjima danas ima oko 3.000 turcizama u srpskom književnom jeziku[11].
Stoga, možemo procijeniti da u srpskome jeziku korpus turcizama se kreće između 8.000 nekadašnjih (17. i 18. stoljeće) do 3.000 danas preostalih turcizama.
U akademskom istraživanju na hrvatskom dialektološkom polju, Vranić i Zubčić su analizirale korpus u kojem se pojavljuje 118 turcizama u ukupno 660 frazema. U tom broju, u podskupini štokavskih govora broji se 109 turcizama u 443 frazema.[12] Stoga najveći broj turcizama studija pronalazi u frazemima štokavskih govora, ali sa nejednakom distribucijom. Najviše je turcizama zabilježeno u govorima Dalmatinske zagore (39%), u slavonskim govorima (36%) i u ličkim govorima (25%)[12].
Primjeri[uredi | uredi kod]
- Vidi takođe: Lista turcizama u srpskohrvatskom jeziku
Neki primjeri za turcizme ušle u standardni jezik:
srpskohrvatski | turski | izvornik | ||
---|---|---|---|---|
alat | ← | âlet | ← | arap. ālāt |
bakar | ← | bakır | ||
boja | ← | boya | ||
bubreg | ← | böbrek | ||
čak | ← | çak | ← | perz. čak |
čarapa | ← | çorap | ← | perz. đūrāb |
čelik | ← | çelik | ||
ćup | ← | kȕp | ← | perz. kūp |
dućan | ← | dükkyan | ← | arap. duhkān |
dugme | ← | düǧme | ← | perz. tukme |
džep | ← | cep | ← | arap. ǧäyb |
inat | ← | inat | ← | arap. ̔inād |
jastuk | ← | yastık | ||
jogurt | ← | yoǧurt | ||
krevet | ← | kerevet | ← | grč. kreváti |
kat | ← | kat | ||
kula | ← | kule | ← | perz. koleh |
kutija | ← | kûtu | ← | grč. kouti |
majmun | ← | maymun | ← | arap. maimūn |
mušterija | ← | müşteri | ||
pamuk | ← | panbuk | ← | perz. pambeh |
papuča | ← | pabuç | ← | perz. pāpūš |
peškir | ← | peşkir | ← | perz. pīšgīr |
sat | ← | sâat | ← | perz. sât |
šećer | ← | şeker | ← | perz. šekar |
tava | ← | tava | ← | perz. tābe |
tavan | ← | tavan | ||
tepsija | ← | tepsi | ||
torba | ← | torba |
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Dalibor Brozović, »Odoše Turci, ostaše turcizmi«, Vijenac br. 173”. Pristupljeno 01. 05. 2021.
- ↑ Početak osmanske dominacije na Balkanu, Dinari, Panoniji i istočnom Jadranu: Bitka na Kosovu 1389. ; Pad Srpske despotovine 1459. ; Pad Bosne 1463. ; Mohačka bitka 1526. Kraj osmanske dominacije: Sanstefanski mir 1878. ; Prvi i Drugi balkanski rat 1913. ; Prvi svjetski rat 1914. ; Pad Osmanskog carstva 1922.
- ↑ 3,0 3,1 Škaljić, Abdulah (1966). Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svjetlost. str. 24
- ↑ 4,0 4,1 „Ivana Despotović, Turcizmi u jezicima balkanskih naroda, Anadolu Agency, 18.07.2012”. Pristupljeno 01. 05. 2021.
- ↑ 5,0 5,1 „Dragana Amarilis, »Turske reči, turcizmi u srpskom jeziku«”. Pristupljeno 01. 05. 2021.
- ↑ 6,0 6,1 Asim Peco, (PDF) Germanizmi u Vukovu srpskom rječniku iz 1852., Filologija, knj. 14, Zagreb, 1986.
- ↑ „Violeta Talović, U srpskom jeziku više od 8.000 turcizama, Novosti, 13. 08. 2011”. Pristupljeno 01. 05. 2021.
- ↑ 8,0 8,1 „Srbija i Turska: Šta je sve opstalo posle nekoliko vekova turske vladavine, BBC News na srpskom”. Pristupljeno 01. 05. 2021.
- ↑ 9,0 9,1 9,2 9,3 Zukorlić, Mensur (9 April 2020). „Turcizmi u govoru bosanskog, srpskog, albanskog, crnogorskog, makedonskog i hrvatskog jezika”. Arhivirano iz originala na datum 25. 07. 2021. Pristupljeno 01. 05. 2021.
- ↑ „Predgovor Abdulaha Škaljića u riječniku Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku”. Pristupljeno 01. 05. 2021.
- ↑ 11,0 11,1 11,2 Đinđić, Marija (2013). „Turcizmi u savremenom srpskom književnom jeziku: Semantičko-derivaciona analiza, doktorska disertacija”. Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu. Pristupljeno 02. 07. 2022.
- ↑ 12,0 12,1 Vranić, Silvana; Zubčić, Sanja (2013). „Turcizmi u frazemima hrvatskih govora”. Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci. Pristupljeno 02. 07. 2022.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Semantičko-derivacioni rečnik, Novi Sad, Filozofski fakultet. Odsek za srpski jezik i lingvistiku, 2003–2006.
- Buljan-Klapirić Dalibor, Turcizmi u govoru i narodnim pjesmama Imotske krajine, Imotski, Udruga Raosovi Dani, 2001.
- Nosić Milan, Rječnik posuđenica iz turskog jezika, Rijeka, Maveda, 2005), ISBN 953-7029-01-8
- Skok Petar, Prilozi proučavanju turcizama na srpskohrvatkom jeziku, časopis »Slavia«, ročnik XV (1937—1938), Praha, str. 166—190.
- Škaljić Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, Svjetlost, 1966.
- Vajzović Hanka, Orijentalizmi u knjizevnom djelu: Lingvisticka analiza, Sarajevo, Institut za jezik u Sarajevu, 1999.
- (fr) Marinkovitch, Louka (1882). Vocabulaire des mots persans, arabes et turcs introduits dans la langue serbe avec un exposé de la litterature serbe. Berlin: Unger Frères.