Thiasos
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/73/Dionysos_thiasos_Louvre_MNE938.jpg/250px-Dionysos_thiasos_Louvre_MNE938.jpg)
U grčkoj mitologiji[1] i religiji thiasos (grčki: θίασος) bio je naziv za Dionisovu svitu u stanju ekstaze, koja je u umetnosti često predstavljena kao pijana povorka.
U mnogim mitovima u vezi s Dionisom ovaj je bog predstavljen kako dolazi nekamo u povorci. Najvelelepniji je bio njegov trijumfalni povratak iz "Indije", koji je uticao i na simbolički koncept rimskog trijumfa i koji se do detalja opisuje u Nonovom Epu o Dionisu (Διονυσιακά). U tipičnoj Dionisovoj povorci sam se bog vozi na kolima, koja obično vuku velike mačke kao što su tigrovi, leopardi ili lavovi.
Posejdonov thiasos predstavljen je kao trijumfalna svadbena poverka s Amfitritom, u kojoj se nalaze bića kao što su morske nimfe i hipokampi.
U grčkom društvu, reč thiasoi u (množini) označavala je religijska udruženja čije je postojanje štitio zakon.[2]
Najznačajniji članovi svite bile su Dionisove ženske sledbenice (meneade), koje su postepeno došle na mesto besmrtnih nimfi. Na grčkim vazama i reljefima usamljene ženske figure mogu se identifikovati kao članice thiasosa po tome što vitlaju "tirsom", štapom karakterističnim za Disonisove sledbenike.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/09/Triumph_of_Bacchus_-_Sousse.jpg/250px-Triumph_of_Bacchus_-_Sousse.jpg)
Drugi redovni članovi svite bili su različiti demoni prirode, uključujući Silene (ili ljude kostimirane u Silene), sa velikim falusnim simbolima, zatim satiri i bog Pan. Slike na vazama često prikazuju "itifaličke" Silene, tj. Silene kako nose falus. [3] Dionisov vaspitač predstavljen je u liku jednog jedinog starog Silena, koji se često zove "Paposilen". Svita je ponekad prikazana kako prilazi nekoj figuri koja sedi: taj tragični ljudski lik koji od Dionisa prima vino na dar jeste ili Ikarije ili Semah i njegova kći Erigona.[4] Arijadna se ponekada vozi na kolima pored Dionisa kao njegova pratilja, naročito kad povorka ima oblik trijumfa. Herakle se nakratko bio priključio sviti, nakon što ga je Dionis pobedio u jednom nadmetanju u ispijanju vina.
Na François-vazi iz 6. veka pne. u Dionisovoj povorci nalaze se i tri Hore.[5] Drugi značajni prikazi u umetnosti uključuju "Veliku posudu" od srebra iz blaga iz Mildenhalla, Likurgov vrč, a u renesansi Ticijanovo ulje na platnu Bakho i Arijadna. Dionisijska je svita bila jedna od omiljenih tema rimske umetnosti, posebno na reljefima i sarkofazima.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/09/Sea_thiasos_Amphitrite_Poseidon_Glyptothek_Munich_239_front_n3.jpg/220px-Sea_thiasos_Amphitrite_Poseidon_Glyptothek_Munich_239_front_n3.jpg)
Morski thiasos pratio je Posejdona kao boga mora. Jedno delo skulptora Skopasa na tu temu bilo je odneto u Rim i kasnije izgubljeno,[6] ali na tu se scenu često nailazi u rimskoj umetnosti, počev od malenih dekorativnih reljefa, pa sve do velikih sarkofaga i mozaika.
- ↑ Karl Kerenyi, Dionysos: Archetypal image of indestructible life 1976, p. 123, primećuje da "u minojskoj umetnosti nema odjeka neke grupe bakhantkinja u stanju ekstaze i muških bogova u stanju velike uzbuđenosti".
- ↑ Na primer, thiasos u Atini, koji je obradio Marcus N. Tod, "A Statute of an Attic Thiasos", The Annual of the British School at Athens 13 (1906/07):328-338).
- ↑ Karl Kerenyi (Dionysos: Archetypal image of indestructible life 1976), kao primer navodi jednu vazu iz 6. veka pne., slike 39/A and B.
- ↑ V. Kerenyi 1976, ch. IV: "The Myths of Arrival".
- ↑ Detalj na ilustraciji kod Kerenyia 1976, slika 37.
- ↑ Stephen Lattimore, The Marine Thiasos in Greek Sculpture, (University of California), 1976; prikaz A. F. Stewarta u: American Journal of Archaeology 82.2 (Spring 1978:261-262).