Kazalište narodnog oslobođenja
Kazalište narodnog oslobođenja Jugoslavije predstavljalo je najznačajniju scensko-umetničku instituciju Narodnooslobodilačkog pokreta.
Radilo je od 1. maja 1942. do 12. novembra 1944., dajući dramske i baletske pozorišne predstave i prigodne priredbe za vojsku i za građanstvo na slobodnoj teritoriji. Ansambl su činili profesionalni glumci koji su sa velikim entuzijazmom i pod teškim uslovima stvarali pozorište, deleći ratne nedaće sa vojskom.
Od svog osnivanja do prestanka sa radom Kazalište je odigralo oko 900 predstava, prevalivši put dug preko 18.000 kilometara.
U organizaciji Mesnog komiteta KPH za Zagreb od 22. aprila 1942. krajem aprila 1942. iz okupiranog Zagreba na oslobođenu teritoriju ilegalno je prešla grupa pozorišnih radnika - članova Hrvatskog narodnog kazališta.
Prve priredbe za narod i vojsku 1. maja 1942. u Korenici, gde je tada bilo sedište Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske, i u Donjem Lapcu. Zatim je pošla na prvu turneju po oslobođenoj teritoriji Like, Korduna i Gorskog Kotara. Posle skoro pet meseci rada na teritoriji Hrvatske, prelazi u Bosnu. Na putovanju do Mliništa, gde se nalazio Vrhovni štab, grupa je dala priredbe u Drvaru i u Glamoču, a potom u Mliništima. Posle daje predstave u Livnu, Glamoču i u selima oko njega, u Mrkonjić-Gradu, Jajcu, Drvaru : u drugim mestima. U čast konferencije Antifašističkog fronta žena u Bosanskom Petrovcu, pripremila je i folklorni balet sa borbenim sadržajem (kasnije ga je izvela oko 150 puta).
U početku se repertoar Kazališta sastojao od jednočinki, recitatorskih i muzičkih programa. Do oktobra 1942. grupa je popunjena novim članovima. To joj je omogućilo da bitno izmeni svoj repertoar i da od jednočinki i šarenih programa pređe na celovečernje predstave. Ubrzo je pripremila Nušićevo Sumnjivo lice i Tolstojevu Ona je svemu kriva, a rad na Gogoljevom Revizoru prekinuo je početak operacije "Vajs". U novembru je grupa dobila zvaničan naziv — Kazalište narodnog oslobođenja Jugoslavije. U januaru 1943. donet je i Statut Kazališta.
Tokom nemačkih ofanzivnih operacija u prvoj polovini 1943., tokom bitaka na Neretvi i Sutjesci Kazalište je bilo u stalnom pokretu, deleći teškoće i oskudice s vojskom. Ipak, i tokom ovog perioda ono je koristilo svaku priliku za pripremanje priredbi za borce i mesno stanovništvo.
Posle Bitke na Sutjesci Kazalište je brojalo 17 članova: Mira i Vjekoslav Afrić, Ivka i Joža Rutić, Žorž Skrigin, Salko Repak, Milan Vujinović, Junus Međedović, Nikola Hercigonja, Braslav Borozan, Mira i Silvije Bombardeli, Mira Đerić, Anika Radošević, Miron Cesarec, Bata Urošević i Ljubo Božanović. Prvu priredbu dalo je u julu za ranjene borce u selu Vračevcu kod Seone u blizini Tuzle. Zatim je pošlo na turneju po istočnoj Bosni, a u septembru se vratilo u Jajce, gde je ostalo sve do januara 1944. Tu su uslovi za rad bili vrlo povoljni (zgrada s pozornicom, kulisama i drugim potrebama). U tom periodu postavljena su ili obnovljena brojna dramska dela: Cankarev Sluga Jernej i njegovo pravo, Kočićev Jazavac pred sudom, Gogoljev Revizor, Nušićev Narodni poslanik. Postavljen je na scenu i balet na Baranovićevu muziku Licitarsko srce. Takođe je postavljen balet na Geršvinovu Rapsodiju u plavom, koji je doživeo nekoliko stotina izvođenja. Priredbe su održavane i u okolnim mestima.
Kada je tokom Operacije "Valdrauš" u januaru 1944. Jajce postalo poprište svakodnevnih borbi, Kazalište je bilo prinuđeno da ga napusti. Od ansambla i osoblja formirane su tri grupe. Jedna je pošla na Kozaru, druga u Drvar, a treća je ostala sa 6. ličkom divizijom u okolini Jajca. U martu sve tri grupe ponovo objedinjene na zajedničkim projektima u Bosanskom Petrovcu. Tokom ovog perioda postavljene su na scenu Nušićeva Protekcija, Kir Janja Jovana Sterije Popovića i Klopčičeva Mati.
Posle desanta na Drvar, jedan deo ansambla prebačen je avionom u Italiju, a drugi odlazi u Dalmaciju, gde ostaje kraće vreme u 8. korpusu, pa zatim prelazi na Vis. Na Visu je premijerno izvedena Najezda Leonida Leonova. U septembru Kazalište je preduzelo turneju po Italiji, dajući priredbe za partizanske ranjenike koji su se nalazili na lečenju u savezničkim vojnim bolnicama i za savezničke jedinice. Prvog novembra 1944. Kazalište je stiglo u oslobođeni Beograd. Tu je završilo svoj ratni put dajući 12. novembra poslednju priredbu pod dotadašnjim imenom.
U cilju održavanja morala i sprovođenja propagande među svojim pripadnicima, partizani koriste sva moguća sredstva: zabave, koncerte, muziku, plesove, sastanke, pozorišne predstave itd. Ovo se dešava čak i u teškim situacijama, u predahu između dve borbe.[1]
– ZABELEŠKA ITALIJANSKOG GUVERNATORATA CRNE GORE IZ PRVE POLOVINE 1943. O ORGANIZACIJI I NAČINU VOĐENJA BORBE JEDINICA NOV I POJ
Jugoslavija pre Drugog svetskog rata bila je zaostala zemlja u kojoj su kulturni tokovi i civilizacijska dostignuća bili nedostupni znatnoj većini stanovništva. Narodnooslobodilački pokret se svojom propagandom obraćao ovim zanemarenim slojevima, obećavajući opštu emancipaciju i civilizacijski napredak za sve.
U toj propagandi Kazalište je odigralo značajnu ulogu demonstrirajući novi model kulturno-umetničke delatnosti. Ono je predstavljalo reprezentativnu kulturnu instituciju. Na taj nači je Narodnooslobodilački pokret borcima u jedinicama i građanstvu demonstrirao svoj kulturni nivo i civilizatorsku opredeljenost.
Kazalište nije bilo usamljen primer - sve jedinice NOVJ u rangu brigade pa naviše imale su svoje kulturne i scenske sekcije. Kazalište je bilo najreprezentativniji i kadrovski najjači scenski ansambl, pa su njegovi članovi učestvovali u brojnim kursevima gde su kao predavači prenosili znanja na kulturne organizatore.
Kazalište je izdavalo i svoj list pod nazivom Naše kazalište. U aprilu 1943. izašao je prvi broj, a do kraja delatnosti izašla su ukupno tri broja.
- Vojna enciklopedija knjiga četvrta, Beograd 1978.
- Branko Petranović: ISTORIJA JUGOSLAVIJE, knjiga II - NARODNOOSLOBODILAČKI RAT I REVOLUCIJA, Nolit, Beograd 1988. - KULTURNI I PROSVETNI ŽIVOT NA OSLOBOĐENIM TERITORIJAMA
- Andreja Preger: STOLEĆE UZ MUZIKU, feljton u dnevnom listu Danas, nastavak 5 (9. maj 2008)[mrtav link] i 6 (12. maj 2008)