Coordinates: 38°14′55″N 48°17′29″E / 38.24861°N 48.29139°E / 38.24861; 48.29139

Grobnica šejha Safija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

38°14′55″N 48°17′29″E / 38.24861°N 48.29139°E / 38.24861; 48.29139

Kompleks grobnice i svetišta šejha Safija
Svjetska baštinaUNESCO
 Iran
Grobnica šejha Safija na mapi Irana
Grobnica šejha Safija
Grobnica šejha Safija
Lokacija Grobnice šejha Safija u Iranu
Registriran:2010. (34. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:i, ii, iv
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Grobnica šejha Safija (perzijski: مجموعه آرامگاه و خانقاه شیخ صفی الدین, šejh Safi al-Din Hanegah) je mauzolej u kojemu je sahranjen šejh Safi Adin (1252. – 1334.), sufijski duhovni vođa sjevernog Irana po kojemu je nastao eponim dinastije Safavida[1].

Tlocrt svetišta šejha Safija u Ardabilu

Kompleks grobnice sa svetištem je izgradio šejhov sin Sadraldin Musa u mjestu Ardabilu 1334. godine[2], koji je bio najveći grad u Iranu, prije mongolskih osvajanja. Sastoji se od više građevina koji su tokom stoljeća imali različite namjene kao što su: mauzolej, džamija, medresa, knjižnica, cisterna, bolnica, kuhinja, pekarna i uredi. Između ostalog, središnji dio je put do svetišta (khanegah) koji se sastoji od sedam dijelova, čime se zrcali sedam etapa misticizma sufizma. Različiti dijelovi mauzoleja u odvojeni s osam vrata, koji također simboliziraju osam stanovišta sufizma.

Kada je 1349. godine potomak šejha Safija i upravitelj njegovog svetišta šejh Ismail I. postao prvim šahom dinastije Safavida, proglasio je šijizam državnom religijom. Tokom dinastije Safavida, do kraja 18. stoljeća, kompleks je postao važno mjesto hodočašća, a dodane su mu još neke građevine, između ostalih i harem, te grobnice nekoliko safavidskih šejha, žrtava safavidskih bitaka protiv Osmanlija. Abas I. je 1544. godine dao izgraditi monumentalni portal, dvorište s vrtom i uredio je svetište u današnji izgled, a od 1752. do 20. stoljeća dodani su toalet, strojarnica i staklenik.

Kompleks ima bogato urešena pročelja i unutrašnjost, te bogatu kolekciju starih predmeta. On predstavlja rijedak sklop elemenata srednjovjekovne islamske arhitekture, zbog čega je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2010. godine.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Richard Tapper, Frontier nomads of Iran: a political and social history of the Shahsevan, Cambridge University Press, 1997., str. 39., ISBN 0-521-58336-5
  2. Mauzolej šejha Safija u Ardabilu na kufic.info (en) Preuzeto 31. svibnja 2011.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Grobnica šejha Safija