Bjelomorsko-baltički kanal

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Karta Bjelomorsko-baltičkog kanala
Kanal

Bjelomorsko-baltički kanal (Беломо́рско-балти́йский кана́л), morski kanal koji povezuje Bijelo i Baltičko more. Dugačak je 227 kilometara što ga čini najvećim morskim kanalom na svijetu.

Kanal

[uredi | uredi kod]

Danas kanal služi samo za lak prijevoz i po njemu dnevno prođe između 10 i 40 brodova. Kanal ide od Bjelomorska (na Bijelom moru) preko jezera Vigozero do jezera Onjega. Odatle se nastavlja rijekom Svir do jezera Ladoga, a potom rijekom Nevom do Baltičkog mora. Završava se kod grada Sankt Peterburga.

Povijest

[uredi | uredi kod]

Kanal je osnovan 2. kolovoza 1933. godine. Gradio se godinu dana i devet mjeseci. Staljin je naredio da se kanal izgradi brzo (za 24 mjeseca) i što jeftinije, tako da je umjesto željeza korišteno drvo, a umjesto običnih radnika zatvorenici na kaznenom radu. Dužina kanala je iznosila 227 kilometara od čega je 37 km izgrađeno na stjenovitoj podlozi. Za vrijeme njegove izgradnje poginulo je između 12.000 i 25.000 zatvorenika. Izgradnja ovog kanala predstavljena je kao prvi uspeh Pjatiletke (пятилетка), plan petogodišnje izgradnje zemlje). U stvarnosti kanal nije bio toliko dobar koliko je hvaljen. Na njegovoj izgradnji radilo je i po 126.000 zatvorenika. Njegova dubina iznosila je samo 3,5 metara što je onemogućavalo prijevoz većih trgovačkih, kao i vojnih brodova iz Baltičkog u Bijelo more i preko njega dalje do Tihog oceana u slučaju nužde.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata kanal je kao strateški važan objekt pretrpio razaranja. Poslije završetka rata uništeni dijelovi su popravljeni i kanal je ponovno postao plovan u srpnju 1946. godine.

Kanalu je dodato i ime Staljina 6. prosinca 1961. godine.

Zanimljivosti

[uredi | uredi kod]
  • Po kanalu je dobila ime jedna marka ruskih cigareta Беломорканал.
  • Pored kanala se nalazi spomenik posvećen ubijenom zatvoreniku.
  • Postoji komedija o kanalu koju je napisao Nikolaj Pogodin.