Sopoćani
Manastir Sopoćani i Stari Ras | |
---|---|
![]() | |
![]() | |
![]() | |
Registriran: | 1997. (3. zasjedanje) |
Vrsta: | Kulturno dobro |
Mjerilo: | ii, iii |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Sopoćani je manastir Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi pored izvora rijeke Raške u Starom Rasu, centru srednjovjekovne Srbije.[1]
Zbog svojih iznimnih fresaka Manastir Sopoćani je 1979. zajedno sa kompleksom Stari Ras uvršten na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi.[2][3]
Manastir Sopoćani izgrađen je u drugoj polovini 13. vijeka (vjerojatno negdje oko 1265.) kao zadužbina kralja Uroša Nemanjića.[1]
Za osmanske vladavine, manastir je nakon nasrtaja, više puta napuštan od monaha, ali su se oni uvijek vraćali u njega i obnovili ga.[1] Sve do 1689. kad su ga Osmanlije zapalili i demolirali, pa je crkva ostala bez krova - tad su ga napustili. Nakon tog je manastir ostao napušten preko 200 godina, sve do 20. vijeka, kad je obnovljen i ponovo stavljen u funkciju. Ono što je kuriozum, je to da je većina fresaka ostala u relativno dobrom stanju.[1]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/18/Anna_Dandolo_death.jpg/220px-Anna_Dandolo_death.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/16/Uspenje_presvete_Bogorodice_-_Sopocani.jpg/220px-Uspenje_presvete_Bogorodice_-_Sopocani.jpg)
Centralni i najbolje očuvani objekt je crkva sv. Trojstva, to je jednobrodna bazilika, kojoj su kupola i zvonik sa narteksom podignuti kasnije sredinom 14. vijeka.[3]
Na crkvi je vidljiv utjecaj romaničke arhitekture, naročito u kamenoj plastici, pa se pretpostavlja da su je izveli klesari sa jadranskog primorja.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/81/%D0%9C%D0%B0%D0%BD%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B8%D1%80_%D0%A1%D0%BE%D0%BF%D0%BE%D1%9B%D0%B0%D0%BD%D0%B8_03.jpg/324px-%D0%9C%D0%B0%D0%BD%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B8%D1%80_%D0%A1%D0%BE%D0%BF%D0%BE%D1%9B%D0%B0%D0%BD%D0%B8_03.jpg)
Freske u manastirskoj crkvi sv. Trojstva naslikane negdje između 1270. - 1276., spadaju u red najljepših u srpskoj i bizantskoj srednjovjekovnoj umjetnosti.[2] To je bilo vrijeme kad je Konstatinopolis bio u rukama križara, pa su izgleda stvaraoci tih fresaka potražili utočište na dvoru srpskog kralja.[2]
Freske u narteksu, iz kog se ide u dvije kapele, oslikane su (u skladu sa tradicijom) prizorima iz života ktitora i njegove porodice, pa se iz njihove ikonografije da isčitati puno toga o životu na srpskom dvoru u to doba.</ref>[2]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 „Чудо и сјај сопоћанских фресака” (srpski). Srpsko blago. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-07. Pristupljeno 10. 10. 2016.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „Stari Ras and Sopoćani” (engleski). UNESCO. Pristupljeno 10. 09. 2016.
- ↑ 3,0 3,1 „Манастир Сопоћани” (srpski). SANU. Pristupljeno 10. 10. 2016.