Eja

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Eos)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Eja
božica zore
RoditeljiHiperion i Teja, Titani.

Eja ili Eos (grč. Eos, lat. Aurora) je kći Titana Hiperiona i njegove žene Teje, božica praskozorja i jutarnjeg rumenila neba. Sestra joj je Selena, a brat Helios. Prethodi pojavljivanju Heliosa (Sunca).

Ejine ljubavi

[uredi | uredi kod]

Ejini muževi

[uredi | uredi kod]

Eja je lijepa kao svitanje, a i voli sve što je lijepo, napose lijepe muškarce te se veoma često i lako zaljubljivala. Njezin je prvi muž bio Titan Astrej, s kojim je rodila mnogo djece, osobito zvijezda i vetrova. Zatim se zaljubila u Melampodova sina Klita, atenskoga junaka Kefala i slavnoga lovca Oriona. Zatim se silno zaljubila u Titona, sina trojanskoga kralja Laomedonta. Za njega se udala i živjela s njim na samom kraju svijeta, gdje je on postao kraljem Etiopljana. Toliko je voljela svoga supruga da je od boga Zeusa izmolila za njega besmrtnost, ali je zaboravila zamoliti i vječnu mladost, tako da je Titon vremenom stario i postao sasušenim i ishlapjelim starcem koji se jedva držao na nogama, i još je sve vrijeme brbljao. Na kraju se toliko skvrčio i smanjio da se pretvorio u cvrčka.

Ejina djeca

[uredi | uredi kod]

S Titonom je Eja imala dva sina: Emationa i Memnona. Prvi nije polučio osobitu slavu, ali je zato Memnon postao jednim od najslavnijih junaka trojanskog rata, koji je pritekao u pomoć svome stricu Prijamu. Nakon smrti Prijamova sina Hektora postao je, zbog svoje snage i hrabrosti, vrhovnim zapovjednikom trojanske vojske. Ubrzo nakon toga poginuo je u dvoboju s grčkim junakom Ahilejem. Eos je ostala neutješna zbog sinovljeve smrti: suze koje nad njim prolijeva ljudima se na zemlji svakoga dana pokazuju kao rosa.

Prikazivanje

[uredi | uredi kod]

Božica Eja zamišljena je kao lijepa žena odjevena u odjelo šafranove boje, koja svakoga jutra izranja iz oceana da ljudima donese svjetlo novoga dana. Uobičajeni su joj epiteti bili "ružoprsta" ili "jutrorodna", a prikazivana je s velikim krilima, obično na kolima koje vuku bijeli ili ružičasti krilati konji. Osobitih joj počasti Grci nisu iskazivali: jutro se rađa samo, bez ljudske pomoći ili zazivanja, i samo po sebi nije ljudima ni korisno niti štetno.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]